U 21. veku bioskopi u Srbiji zatvaraju se jedan po jedan. Dolazimo u situaciju da filmske slike pokrećemo kao u 19. veku – mehanički. Ciklozoetrop je isprva zamišljen kao interaktivan fizički i kinetički spomenik ovom post-kinematografskom pejzažu.

Beskonačna petlja zoetropove slike može se interpretirati kao začarani krug. Ova beskonačna filmska slika nekada se nazivala i Đavoljim točkom.

Originalni zoetropi, naime, bili su preteče filma, uređaji za animaciju, koji su kreirali iluziju pokreta prikazivanjem sekvence crteža ili fotografija – progresivnih faza jednog pokreta koji se ponavlja unedogled. Zoetrop se sastoji od cilindra sa vertikalnim prorezima. Ime zoetrop potiče od grčkih reči ζωή zoe (život) i τρόπος tropos (okretanje); doslovno, zoetrop je točak života. U slučaju ciklozoetropa, cilindar je povezan sa mehanizmom stacionarnog bicikla. Zato ima horizontalne proreze. Okretanjem pedala pokreće se pokretna slika.

Projekat je zamišljen u saradnji sa Ivanom Marić iz organizacije Naš grad, naša scena. Mašinu smo napravili zajedno sa kolektivom Karkatag. Ciklozoetrop se i dalje koristi kao alatka za instalacije i radionice.