Svi pričaju o veštačkoj inteligenciji (Artificial Intelligence, AI), ali šta je ona u stvari? Da li je to sledeći korak u evoluciji svesti ili tek marketinški termin koji velike korporacije koriste za brendiranje svog softvera za automatizovanu statistiku? Na koji način AI tehnologije utiču na savremeno društvo, kulturu i medije, proizvodne i intimne odnose? Na koji način umetnici, pisci, dizajneri, mejkeri, reditelji i svi mi ostali možemo da prisvojimo ove tehnologije i upotrebimo ih kritički i kreativno?

Kada ga je veštačka inteligencija Deep Blue pobedila, Kasparov je osmislio koncept kentaurskog šaha – šahovske varijante u kojoj čovek i računar zajedno igraju protiv drugog para čovek-računar. Ljudi igrači koriste računar za istraživanje mogućih poteza, ali sami donose konačne odluke. Umesto da uništi ljudsku kreativnost, u ovom slučaju AI se ponaša kao kreativno pojačalo.

Posvećena demistifikaciji, demokratizaciji, objašnjenju i subvertiranju AI paradigme, radionica nastoji da predstavi nove konceptualne mogućnosti i programerske alate za istraživanje i kreaciju novih medijskih oblika. Možemo ih nazvati kentaurskom umetnošću.

Među umetnicima, piscima i programerima koji se pominju tokom radionice nalaze se T. Paglen, J. Bridle, M. Akten, A. Greenfield, Y. Katz, V. Joler i mnogi drugi.

Od polaznika ne očekujem prethodno programersko znanje (premda ono nije na odmet). Idealnu grupu bi sačivanjavali polaznici različitih obrazovnih profila: od inženjerskih i naučnih, preko humanističkih, umetničkih i filozofskih, do majstorskih i radničkih.

Jezici: Python, JavaScript. Tehnologije: Keras, TensorFlow, Google Colab, Runway ML, itd.