Eci peci Cres

Dobrodošli na interaktivnu kartu priča iz grada Cresa na otoku Cresu.

Karta je nastala u sklopu literarno-kartografske radionice koju je organizirala profesorica Helena de Karina, a vodili Kruno Lokotar, Uroš Krčadinac i Helena de Karina.

■tekstualne priče
■foto-priče
■video-priče
■kombinirane priče

Priče su prikupili i napisali učenici Prve riječke hrvatske gimnazije tijekom dugih šetnji po otoku. Lucija Erstić, Andrea Hasančević, Patricia Grčko, Petra Lazić, Kaja Nenadović, Emma Radović, Vita Tijan, Lara Vrgoč, Dunja Zadravec, Romano Žic. Suradnica je bila Ivona Petrov.

Projekt su podržali Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske i Sveučilište u Rijeci.

Radionica je održana u Palači Moise na Cresu, od 30. 3. do 1. 4. 2023.

01

02

Ulazak u Palaču Moise, refleksija.

03

Soba Jamesa Bonda u palači Moise.

04

Gladno jutro.

Tražimo jedini Mlinar u malom Cresu.

Slikamo šarene klompe na kamenim stepenicama.

– Jeste li slikali? – pita čovjek na vratima.
– Jesmo. Lijepe su. Možete li nam reći kako da dođemo do Mlinara?
– Lako. Ovdje idite ravno, pa skrenite lijevo, kada dođete do Pjacete, odite na desno, pa još malo naprijed, kada vidite pumpu, opet desno i tamo ste.

On je naš GPS.

Na svakom uglu uđemo u nečije dvorište puno zelenila.

Da pokucamo, možda bi nam dali za jesti?

05

Prodavačica: Koji ćete kruh?
Starac: Nonin, ma nonov, nonin.

06

Topao dan. Cresanka d.d. Sredovječne prodavačice u smjeni:

– Kako nam tu miriši po kavi!
– Jao, kako ne vidiš, pa prosuta je po podu!

Prodavačica uzima metlu i skuplja zrna kave.

– Ma baš nam je lijepo, ko da smo u tvornici kave!

Subota. Sretne su.

07

Kotači na biciklu okreću se, vjetar u kosi.

Prema meni, kao suprotan vektor, pedalira dijete na biciklu s kotačima manjim od mojih.

Smije se, dovikuje mami: vidi me!

Smijem se, sjetno.

Još jučer sam bila takva.

Sada pedaliram u suprotnom smjeru.

08

Usred grada je mali mol. Svaki put kad ga vidim pomislim da ću prijeći na drugu stranu, ali to je optička varka, morski prolaz je širok nekih 15 metara. Htjela bih ga preskočiti, poletjeti, preletjeti. Neki putovi jednostavno nisu namijenjeni prolasku.

09

Glazba i žamor kafića u predsezoni.

To ti je karma – rekla je žena za susjednim stolom.

Nakon Tajči, iz zvučnika se začuje crkvena glazba. Zvona pravde.

Ni ovdje, bogu iza nogu, nisi udaljen od kazne.

10

Kad hodam gradom ne obazirem se na druge. Opasno je biti uljudan s neznancima – napast će te da potpišeš ovo, da doniraš onome. Jučer kada sam hodala okružila me grupa djece. Creska djeca u mraku govore dobar dan.

11

00:57.

Spava nam se, ali ljepše je u društvu. Čuje se otkucaj crkvenog zvona, rani tri minute. Tako je, do dva ujutro, nastavilo zvoniti – svakih 15 minuta, tri minute ranije.

Otok ima svoje vrijeme

12

1. april 2023.

Vani je sunce, a ja u debeloj jakni.

Sjedim u kafiću. Pijem macchiato. Do mene sjede dvije žene. Jedna kaže:

– Ja sam još u ormaru.

Razmišljam, kako li je tek njoj vruće.

13

Rivom hodaju dva čovjeka, brzo.

– Uspori više, jebote! – progovori mlađi.

I ja sam usporila.

14

– Ovaj Talijan ima kuću na Cresu.

– Ma koji? Ja ga ne poznam.

– Ciao ragazze!

15

Snažno jugo izbacilo me na obale ovog grada.

Tmurno nebo prati me već danima. Hoće li tu konačno sinuti svjetlo?

Eto ga. Vidim ga.

Stigla sam do Santa Lucije.

Ručak: sedam ćevapa, Ledo pomfrit, luk i žličica ajvara.

16

Cres na Cresu... mačke! Na svakom koraku nas promatraju, poput onih baba na svojim prozorima koje su zamjena nadzornim kamerama. Ovdje ih baš i nema pa su mačke preuzele taj posao.

17

U malom gradu nalazi se velik broj kapelica. Duga i uska vrata zajedno s dva prozorčića – lice kapele. Krov i zvono – njena kapica. Sjena joj prikriva lice, ali naglašava figuru.

18

Još jedna otvorena vrata zaštićena proljetnim klompama.

– Jesi uspjela slikat – upita starčeva glava iznad koje ponosno bdije hipogrif i čuva starca i njegove klompe koje se polako uspinju stepenicama.

19

Kamen, mušula, kamen. Odjednom s bicikle začujem restoranski razgovor:

– Ako ćeš ti mušule, ja ću dagnje.

Pitam se čija je ova.

20

Bicikla, galeb, more, a i ja zajedno s njima. Dovedeni vjetrom na kraj dobro poznatog puta spustimo kočnicu i pomislimo “Why not?”. Nastavimo u nepoznato.

21

Znak bez znaka, što to znači? Znak je uputa, nema znaka, nema upute. Nema znaka, nema upute, nema zabrane, nema upozorenja, nema dopune. Sloboda je neokaljana. Puno značenja za jedan neznak. Mislim da me ipak nije toliko briga.

Mora li sve imati značenje?

22

Listovi me stežu, previše sam hodala. Uvijek sam htjela voziti jedan od onih motora za penziće. Košara kod volana, držač za šalicu, odlična lumbalna potpora. Blago zatezanje pretvorilo se u oštre grčeve. Sunce se spustilo na vrh jarbola da odmori. Kad dođem do njega i ja ću malo sjesti.

23

Na lijepom plavom Dunavu na Cresu.

24

Tri nonića u kafiću su stala i ćakulala.

– Idem vidit što mi radi žena.
– Ajde.
– Ajde ćao.

25

Utorkom 10% popusta.

Valjda srijedom dolazi trajekt s hranom pa se žele riješiti svega što prije.

26

Zbrajaju li se popusti?

27

Brane je našao sreću u bočici brandyja na prozoru.

Uskim ulicama luta, tuđe cigare guta.

Bura zahuja, on leluja.

28

On čuva svoj brod, glanca ga i petlja po njemu.
Pobrinuo se da nema ni jedne ogrebotine,
da mu ništa ne fali.

Da se bar ti o meni tako brineš.

29

Mislim da me netko gleda. Na svakom uglu par očiju. Pokušavam se obraniti, skameniti facu, da postanem kamen.

Nitko ga ne promatra.

30

Slušam djecu kako viču: Ja letim! Letim!

Mala ja je to mogla.

31

Zašto ništa nikada nije crno-bijelo?

32

Caffe Bar Burin.

Na drugom kraju kafića je šest penzića okupljeno oko jednog malog stola. Stol je natrpan pićima – nije bio namijenjen da se toliko ljudi okupi oko njega.

33

Konobari pitaju da ih uslikamo. Svjetlo, pregače, frizura, sve na mjestu.

– Čekaj, čekaj, pa ne možemo s praznim tacnama.
– Nema šefa danas!
– Oćemo rundu stavit?
– Ma samo ti slikaj.

34

Onaj susjed.

35

Andreja sjedi ispred palače Moise, na starim hrđavim kolicima. Gleda u nebo. Ljulja noge.

– Šta je to? – pitam.
– Ne znam, ostavili su – odgovori.
– Kako to? Zar ljudi samo puštaju ovakve stvari tu?
– Ovdje često bude smeće, a sad zašto, valjda im je zgodno. Ja tu čekam da vidim jel neko bacio ili samo pustio privremeno. Meni će koristit sigurno, treba nam za namještaj, za prenosit i tako... Dosad smo uvijek gnjavili radnike. Ovo bi nam super došlo.

36

Gladan sam, mirišem cvijeće.

37

38

Kad sam joj rekla da je danas 1. april zlobno se nasmijala.

Nekoliko sekundi kasnije počela je štucati.

39

40

kauč-razgovor:
prvo sam mislila
treba sredit glavu
zato sam prestala
da se smirim
da se smirim.

a onda sam skužila.

41

Ulica Sv. Sidar. Nakon par minuta šutnje, teta na balkonu je progovorila.

– Cure?

Pogledale smo je.

– Što radite ovdje?

Trebalo joj je da se uvjeri da smo sve žene.

42

grč
cvrkut ptica
sunce priča
nema grča
samo cvrčka

43

Na vratima je mala roza haljinica.
Iznad nje moj odraz.
Zajedno smo dobitna kombinacija.
Vratit ću se na Cres.
Maturalna se bliži, a haljine još nemam.

44

dobila sam razglednice.
prva pomisao bila je,
poslati je tebi.
džaba mi odmor,
ako ćeš me pratiti i ovdje.

45

žedna sam.
u bočici žućkasta tekućina.
sitnim plavim slovima piše:

Ustrajnost je ključ
pomoću kojeg ćeš
okusiti uspjeh.

46

Sjedim u Santa Luciji.
Gledam kroz prozor.
Neka mala zabija šaku u čašu punu vode.
Roditelji je ne šljive,
pitam se, hoće li proliti sve i napraviti nered?
Roditelji ozbiljno pričaju, ona se smije.

47

Vidimo se na klupi kod raže.

48

Čuvari grada.

49

Usred grada je mol. Svaki put kad ga vidim pomislim da će me odvest na drugu stranu, ali udaljenost do drugog mola je nekih 15 metara. Ne mogu je preskočiti, iako želim.

50

Djevojčica je ushićeno rekla: ajme, jesu to jagode?

Kasnije, kada smo htjele kupiti jagode, sve su bile prodane.

51

Grobovi iz kojih izlazi cvijeće.

52

Striktno poštivanje znakova!

– Ajde mama, što čekaš? – kaže dijete nestrpljivo, dok se vozi na biciklu, a mama priča s prijateljicom.

53

Šta rade gimnazijalci na Cresu?

Mjere udaljenost između dva mola.

54

55

56

57

vozimo bicikle, svako toliko netko se zadere:

– sunce!
– kako je lijepo!
– gladna sam!
– pijesak!
– uzbrdica!

sva su drva predebela da zavežemo bicikle.

58

Penzić vozi mini-motorin, između nogu mu je plinska boca, možda prazna, možda puna. Na prednjem dijelu zaljepljena mu je naljepnica “Volim grad koji teče”. Bit će da je Cres nova Rijeka.

59

Klasa 1a, četiri zvjezdice, a Jad obala!

60

Od kladionice je ostao k.o. – nokaut!

61

U sporom prijelazu, spajaju se.
Kamen budi nježnim dodirom. Postupno se vežu.
Vidljiv vez skrivena je ljepota grada.

62

Lokalna ponuda i potražnja.

63

Nikog nema doma, ali u ovom gradu nema lopova.

64

Narodni zdravstveni list prekasno stiže.

65

Lijepo vrijeme, a prognoza je bila loša.

Mogu robu stavit sušit.

Treba uživat u miru dok se još more. Brzo će sezona.

66

Pozdrav s Cresa: fotografiranje fotografa.

67

– Si ćapal ča?
– Niš, a još mi se muti od sinoć.
– Hodi onda doma, aš večeras gremo opet.
– Ma, čekaj, barem da obed imamo.
– Koliki ti je?
– Ma, ča ti to govoriš. Kako te ni sram. Veći od tvog! Eto, koliki!
– Ti si munjen... mislil sam na ribu.